Skoro na granici

Emmanuel Moreno Lopez, Meksiko

Ovaj posao je rođena iz duboko lično mjesto: moj otac, djed i baka je živjela sa dijabetesom. Odrastao gledati kako su se suočavali sa tim brojevima svaki dan, sa tim tihi stres, je ostavio trag na mene. Svoja iskustva postao oboje inspiracija i podsetnik da je bitka se nisam samo borio u tijelu, nego i u mislima.

"Skoro na granici" traži da vizuelno predstavljaju stalno anksioznost mnogi ljudi sa dijabetesom osjećam kada praćenje svoje glukoze. Sastav koriste preklapanje lica i ruke da prenesem zbunjenost, mentalno pritisak, i osećaja da je zarobljen u više misli na jednom. Ovo fragmentacija odražava kako um dijeli sebe među strah, brini, frustracija, i samo-kontrole.

Dramatične koristi od crvene i plave simbolizuje dva suprotne snage: crveno kao upozorenje, stres, a žurba, dok plavi ukazuje mirni, kontrolu, i klinički odreda. Suprotstavljene energiju sudare u pacijenta, koji predstavlja unutrašnje konflikta koji proizlazi cak i pre nego sto vidim rezultat.

U centru, na glucometer pokazuje čitati 127 — broj tehnički u normalu dometu, ali je veoma blizu u prag. Da stvara bliskost pravi i uporan anksioznost: strah od toga da ideš u redu. Za mnoge ljude sa dijabetesom, svaki mjerenje može izazvati misli krivice, frustracija, ili strah da izgubi kontrolu. Uređaj tako postaje emocionalni simbol, ne samo medicinski jedan.

Višestruke ruke naglasiti ponavljanje, skoro kompulzivni akciju testiranje — potrebno je rutina, ali to isušuje mozak. U fragmentirana lice predstavlja pacijent je emocionalni identitet: spolja sastavljena, a unutra podijeljeno sa brini.

Sa ovom komadu, ja cilj da izrazim da je anksioznost u ljude sa dijabetesom uvijek ne došao iz loše rezultate, ali od neprekidnog mogućnost da predje tu liniju. Život "skoro na granici" je mentalno stanje — dnevni podsjetnik da cak i najmanja promjena može donijeti ozbiljne posljedice. Ovaj posao poziva empatiju, shvatanje, i pogled na to nevidljivi pritisak.

Tiha Hrabrost

Kanjaree Suppawittaya, Tajlandu

Živi sa Dijabetesom Tipa 1 dolazi sa nevidljivi težinu — kao T1D pacijenta za deset godina, došao sam do zaključka da savršen kontrolirati svaki dan je skoro nemoguće. Biti stalno svjestan našu krv nivo šećera u ček, ubrizgavanje u pravu dozu različite vrste inzulin, upravljanje visok i padove, i pravi stotine drugih dijabetes-odluke vezane — na vrhu sve normalno odluke svi čini svakodnevno — stvoriti osjećaj da je "nikad nisam bio na dužnosti" i jedan nemir koji dolazi iz duše.

Dok sam dobio ogromna podršku od obitelji, kolega, i zdravstvene zaštite tim, još uvijek postoje trenuci kada sam suočio sa socijalnim situacijama i pritisak oči i uši ne razumijem to. Zahvalan sam da budem u mogućnosti da podijelim T1D priču, ali ne treba stalno da objasnim svi koji vidi moje uslove — duboko nadam da će razumjeti, i ponekad to pustiti da prođe za one koji ne — je ogromna. Drugi zabludama i bolno predviđanja za moju budućnost često su bolne, i ponekad se osećam nesiguran uprkos imati puno vjere i povjerenja u sebe i moje sposobnosti.

Na kraju, živi sa T1D nije samo o upravljanju brojeve — to je o pronalaženju ravnotežu, otpornost, i prihvaćanje. Za mene, moj prvi korak je grli svi ko sam i kažem sebi, "Da, ja imam dijabetes, i ja ćemo živjeti s tim." I to je točno ono što sam uradila do sada. Biti strpljiv sebe i vidjeti ono što mnogi možda ne u obliku me u vrijedni i sl treće godine medicine danas. Još uvijek nosim neke strahove, ali znam snagu u sebi i podršku našem svijetu dijabetes zajednice pomoći će me nadvladati. Nadam se da živim život pa-živio, za malo 10 godina i za sve vas, moj dragi volio prijatelji.

Tako mali, tako veliku

Irene Cotroneo, Italija

Svaki put kada pogledam u moju inzulin pumpu kolica, mislim o tome što je neverovatno mala element to me održava u životu. Tako mali i krhak ali tako veliko i potrebno. Velika, zato što je to moj prvi treba i to je drugi glavni lik u moj život, nakon što je sam. Ponekad se osjećam kao da ne postoji izlaz i ja paniku. Ponekad dijabetes je samo običan zadatak. Često sam se u borbu, ... ali sam da nastavi. To je kako je.

Nevidljiv Težinu

Belma Tahto, Bosni i Hercegovine

Moja priča dijabetesa.

Kao apotekarka, ja upoznati ljude s dijabetesom svaki dan. Svaki razgovor, svako pitanje, strah, ili se nadam da će dijeliti ostavlja trag na mene.

Tijekom vremena, naučio sam da je dijabetes, ne samo fizički stanju, vec i emotivnu putovanje, onaj koji zahteva hrabrost, strpljenje, i izdrzljivost. Kao što je samouki slikar, trudim se da pretvorite te emocije u bojama. Ovo je moja umetnost je zapravo rođen. To je vizualni izraz dijabetesa i anksioznost, mješavina se tama i svjetlo, borbi i nade. To odražava nevidljivom strani dijabetes, anksioznost, nevidljiva težinu neizvjesnosti, ali također svjetlo nadam se da nikada ne nestaje.

Pa, da li kroz moj posao kao neki apotekar ili kroz boje i potezima, moja misija ostaje isti: da pomognem, da razumem, i da pružim podršku.

Kroz ovaj posao stvoren za "Ovo je Dijabetes" kampanju, voleo bih da pokažem da empatiju i razumijevanje može biti izražena ne samo kroz lijek ali i kroz umjetnost.

Glasovi Unutar

Nawelles La Rosa, Italija

"Glasove U" rođen od tiho slušaš oni koji žive sa dijabetesom svaki dan. Iza svakog čin kontrolu laži svemir misli, uznemirenost, i osjetljiva veza. To je počast onima koji, u tišini, lice svoje bitke — pretvaranje bol u hrabrosti i svijesti.

Ovo omot odražava unutrašnje dijalog od onih s dijabetesom, stanje koje se širi izvan tijela i stigne u um. Glasovi pojavljuju oko lice kao simbol stalno anksioznost kontrole, strah od iznenadne promene, i umor to dolazi od toga da uvijek na oprezu.
U mirni, razumna lice u centru, vidimo tihe snage od onih koji su izabrali da, dan za danom, u lice, a njihovo stanje je sa svijesti i dostojanstvo.Razlika između tama i svjetlo izražava unutrašnje put između emocionalne haos i potraga za ravnotežu.

To je poziv da se vidi iza bolesti — da prizna nevidljivi još duboko borbe mnogo trpi, i da se pretvori strah u otpornost.

Ponovno rođenje iz Tame

Diego Berzagui, Brazilu

"Ponovno iz Tame" prikazuje putovanje od onih koji žive sa dijabetesom, početna tami, strah i bol ogleda u oci, ali i eksplozija boja koje probija iz umu kad jedan otkriva moguće je da živim u potpunosti. Srce na grudima simbolizira volim da traje, čak i u lice ograničenja, a organska oblika života izlazi iz glave predstavlja nadu, disciplina, a cvjeta na novi život.

Umjetničko djelo podsjeća nas da je dijabetes nije kraj, ali poziv da ga ponovo stvoris sebe, da se hrani po svijesti, i da se ponovno roditi u boji, ravnotežu, i vitalnost.

Loš dan za kosu damu

Linda Chan, Loš dan za kosu damu

Dijabetičar za 33 godina, gubim iz vida. Ja sam u penziji zbog depresija i lošeg zdravlja na 55. Uzeo sam casove crtanja i sada napraviti tragove i vidiš slike u njih. Loš dan za kosu je kad stvari ne idu dobro, osjećaj da kosu ili u ovom slučaju, dijabetes, je jedina stvar koja određuje zbog da stalno treba da sredim ovo stanje i stalni napor, svijesti i tuga da možeš savladati, bez obzira koliko se trudio.

Dijabetes je izazvala me s očiju gubitak, srce pitanja, bolest bubrega i neuropatije kao ja treba inzulin za sve to vrijeme....Sada imam stalni monitor i to će se promijeniti moj život.

Diše za vratom

Gemma Olivieri, Italija

Živi sa dijabetesom tipa 1 znači da nosi stalno težinu — prisustvo uvek iza mene, koji mi diše za vratom. To je anksioznost za svaki obrok, svaki broj, svake noći. To se nikad nije stvarno odlazi.

Živim sa od 2019 i ja još uvijek mrzim većinu vremena. To se oseća invazivna, teška — nešto što krade moju slobodu i puni svaki trenutak sa brini. Izluđuje me ponekad, ovo stalni daha da me podsećaju da je ja nikad nisam potpuno besplatno.

Ali znam da ne mogu se vratiti. Jedini put prema naprijed, je da nastavi da hodaš, to je odmah iza mene. Ne kao neprijatelj, ali kao tvrdoglav saputnik — jednom sam polako učio da živim s, jedan dah, korak po korak.

Ipak, Ja Sam Rasti (Sa Insulin)

Linda Browne-Bristov, Barbados

Dijabetes me je naučio da živim pored nizak brujanje od anksioznosti, brojevi, igle, šta-kada-bi, uspone i padove. U ovom auto-portret, sam do s jednom rukom i smireno sa drugim, drži osoblje sugar cane da cvetića u cvet. U bloom je rasta, mekoću i nadam; osoblja je riješen. Je inzulin olovku počiva u moj kuk, stalni podsetnik za moj problem, ali i društvo da je pokorio strah, tako da mogu samo naprijed sa pozitivnosti.

Dijabetesa roditelj

Isabelle Isa Kristin Steineck, Švedskoj

Zamislite da daš detetu lijek svaki dan—znajući da je previše za to bi moglo biti opasno, i previše mali mogu biti opasne po život. Ovo je dnevni realnost za roditelji djece koja žive sa dijabetesom tipa 1.

Upravljanje inzulin je složena i nemilosrdan zadatak. Iza svakog doza je oprezan obračun, stalno praćenje, i duboko briga. I dok je nosio ovo medicinska odgovornost, roditelji su također samo pokušavam da budem običan mame i tate.

Kao doktor, upoznao sam mnogo ovakvih roditelja u moj posao. To je razlog zašto sam željela da stvore ovaj crtež—u čast što rade. Također sam živjeti sa dijabetesom tipa 1 sebe, a kad sam ja bio dijete, bio je to svojim roditeljima koji pružiti to ogroman teret za mene.

Octopodiabetes

Ayse Simge Salman, Italija

Ovo omot prikazuje hobotnica sa dijabetesom tipa 1, služi kao živu metafora za više zadataka u isto vreme prirodu i život sa stanju. Svaki od octopodiabetes je osam ruke drži dijabetičar uređaj, znak stalno balansiranje i mentalno teret koji dolaze sa upravljanje tipa 1 dijabetesa. Octopodiabetes nosi plavi šešir i pluta u prostor-kao pozadini. Plavi šešir, ne samo predstavlja T1DM svijesti ali i preporuke u "Plavi Šešir" od Šest Mislio Šešire Nastave Tehniku, simbol organizacije, odraz, i kontrolu nad mislio proces.

Vjerujem da je tipa 1 dijabetes me je naučio puno od mog detinjstva. Danas, kao učitelj, osjećam se kao da sam mora da nauci moje ucenike i drugi ljudi koji tip 1 dijabetes, a ono što nije, da svijesti, pogotovo kad su pitali za moje dijabetičar uređaje. Kroz umetnost, ja želim da izrazim koliko ljudi sa dijabetesom tipa 1 navigaciju uznemirenost i složenost sa otpornost, prilagodljivost i obazriv svijesti.

Jednu ujutro, kad sam se probudio iz moje mučno snove, našao sam se pretvorio u svemiru u svestran oktopod." (A reformulisali ovo pitanje, pitajući pozivanje na Franz Kafka je Metamorfozi*)