Gotovo do krajnjih Granica mogućnosti

Emanuel Moreno Lopez, Meksiko

Ovaj rad je rođena iz duboko osobnog iskustva: moj otac, moji baka i djed živjeli s dijabetesom. Kada sam odrastao gledajući kako se oni svaki dan nositi s tim brojkama, s tim skidajući stresa, to je ostavilo u meni trag. Njihovo iskustvo je istovremeno izvor inspiracije i podsjetnik o tome da je bitka u tijeku, ne samo u tijelu, ali i u razumu.

"Gotovo na granici" nastoji vizualno predstaviti stalne brige koje doživljavaju mnogi ljudi s dijabetesom, kontrolišete svoju razinu glukoze u krvi. U pjesmi se koriste preklapaju lica i ruke, da prođe zbunjenost, mentalni pritisak i osjećaj da si zarobljen nekoliko misli u isto vrijeme. Ova fragmentacija odražava ono što um je podijeljen na strah, zabrinutost, фрустрацию i samokontrolu.

Dramski upotreba crvene i plave simbolizira dvije suprotne sile: crveno - anksioznost, stres i hitnost, dok je plava pretpostavlja mir, kontrolu i kliničku odred. Ove suprotne energije suočiti unutar pacijenta, predstavljajući unutarnji sukob koji se javlja još do toga kako ona vidi rezultat.

U centru глюкометра prikazana vrijednost 127 — broj, tehnički koja se nalazi u granicama normale, ali je vrlo blizu пороговому vrijednosti. Ova bliskost stvara stvarnu i stalnu anksioznost, strah toga da je to nešto pođe po zlu. Kod mnogih ljudi s dijabetesom svaka dimenzija može uzrokovati misli o vinu, razočaranju ili strahu od gubitka kontrole. Dakle, uređaj postaje emocionalno simbol, a ne samo medicinski.

Brojne ruke naglašavaju učestalo, gotovo opsesivno akciju testiranja — potrebnu rutinu, ali истощающую um. Фрагментированное lice odražava emocionalni identitet pacijenta: izvana miran, ali je suštinski podijeljena je problem.

Ovim člankom sam cilj izraziti, da se tjeskoba ljudi s dijabetesom nije uvijek uzrokovana lošim rezultatima, a konstanta priliku prijeći tu crtu. Život je "gotovo na granici" — to je mentalno stanje, dnevni podsjetnik o tome, da čak i najmanja promjena može dovesti do ozbiljnih posljedica. Ovaj rad poziva na сопереживанию, razumijevanje i vizualizaciju ovog nevidljivi pritisak.

Tiha Hrabrost

Канджари Суппавиттайя, Tajland

Život s dijabetesom tipa 1 je odgovornost nevidljiv teret — kao pacijent s СД1 više od deset godina, došao sam do spoznaje da je savršenu kontrolu nad sobom svaki dan, gotovo je nemoguće. Stalna svijest o potrebi kontrolirati razinu šećera u krvi, uvođenje pravih doza različitih vrsta inzulina, upravljanje rastom i padom razine šećera u krvi i usvajanje stotine drugih odluka vezanih uz dijabetes, — uz sve uobičajene odluke koje svaki uzima svakodnevno, — stvaraju osjećaj "nikada ne završava u pripremi" i anksioznost, koja dolazi iznutra.

Unatoč činjenici da sam dobio veliku podršku od svoje obitelji, vršnjaka i medicinskog osoblja, još uvijek postoje trenuci kada sam susret s društvenim situacijama i pritiscima непонимающих oči i uši. Ja sam zahvalan za priliku da podijele svoju priču T1D, ali je potrebno stalno je bio sa svima koji vidi moje stanje — iskreno nadajući se da će shvatiti, a ponekad i ne obraća pažnju na one koji to ne razumije, — непреодолима. Zablude drugih ljudi i uvredljiva predviđanja o mojoj budućnosti, često uzrokuju bol i ponekad da se osjećam nesigurnost, unatoč činjenici da sam ja jako vjerujem u sebe i svoje sposobnosti.

U konačnici, život s T1D - to nije lako upravljanje brojke, to je pronalaženje ravnoteže, жизнестойкости i usvajanje. Što se mene tiče, moj prvi korak je prihvatiti sebe takav kakav sam tu, i reći sebi: "Da, imam dijabetes, i ja ću biti dobro živjeti s tim". I to je upravo ono što sam radila do sada. Ono što sam i sam bio pacijent i vidio ono što mnogi možda ne vide, učinilo mi danas u marljivim i чуткого učenika-medić treće godine. Ja još uvijek osjećam neki strah, ali znam da je unutrašnja snaga i podrška naše svjetske zajednice u borbi protiv dijabetesa će mi pomoći da se prevladaju sve. Nadam se da ću živjeti pristojan život za sebe, mali 10-godišnje djevojke, i za sve vas, moje žarko omiljene prijatelji.

Tako mali, tako veliki

Irene Котронео, Italija

Svaki put kad pogledam u svoju košaricu s инсулиновой pompu, mislim o činjenici, da je to nevjerojatno mali element koji se održava u moj život. Takva mala i krhka, ali je tako veliki i potreban. Veliki, jer je ovo moja prva potreba i to je drugi glavni lik mog života i nakon mene. Ponekad mi se čini da nema izlaza i da sam паникую. Ponekad dijabetes - to je samo običan zadatak. Ja često nije lako, ali ja i dalje ići naprijed. Pa to i jest.

Nevidljivi Težina

Бельма Тахто, Bosna i Hercegovina

Moja priča dijabetesa.

Kao farmaceut, svaki dan sam susret s ljudima koji žive s dijabetesom. Svaki razgovor, svaki problem, strah ili nada, kojima su podijeljene, ostavljaju u meni trag.

S vremenom sam shvatio da je dijabetes - to nije samo fizička bolest, ali i emocionalno putovanje, za koju je potrebna hrabrost, strpljenje i hrabrost. Kao slikar samouk, pokušavam prevesti te emocije u bojama. Tako je zapravo nastao je moja umjetnost. To je vizualni izraz dijabetesa i tjeskobe, mješavina tame i svjetla, borbe i nade. To odražava nevidljivu stranu dijabetesa, alarm, nevidljivi teret nesigurnosti, ali i svjetlo nade koja nikada ne jenjava.

Dakle, da li je moj rad ljekarnika ili uz pomoć boja i potezima kista, moja misija ostaje ista: pomoći, razumjeti i pružiti podršku.

U ovom poslu, uspostavljeni za kampanju "To je dijabetes", želim pokazati da je suosjećanje i razumijevanje mogu se izraziti ne samo uz pomoć medicine, ali i s pomoću umjetnosti.

Glas Iznutra

Навельес La Rosa, Italija

"Glas iznutra" rođeni u rezultat testa sluha onih koji svaki dan žive s dijabetesom. Za svaki čin kontrole krije svemir misli, brige i krhke ravnoteže. To je počast onima koji su u tišini susrece svoju bitku licem u lice, pretvarajući bol u hrabrosti i svjesnost.

To je umjetničko djelo odražava unutarnji dijalog ljudi koji žive s dijabetesom, bolest koja nadilazi tijelo i ulazi u um. Glasovi nastaju oko lica, simbolizuje stalnu tjeskobu zbog potrebe da se kontroliše situacija, strah je do nagle promjene i umor, возникающую zbog stalne potrebe da ostane na oprezu.
U tihom, просветленном lice u centru vidimo miran snagu onih koji su iz dana u dan odlučuje gledati u lice svom položaju svjesno i s dostojanstvom.Kontrast između tamom i svjetlom izražava unutarnji put između emocionalnim kaosom i pronalaženjem ravnoteže.

Ovaj poziv zaviriti izvan bolesti shvatiti da je nevidljiva, ali duboko u borbi koju su mnogi vode, i pretvoriti strah u postojanosti.

Rodjenje iz Tame

Diego Berzagui, Brasil

"Rodjenje iz tame" opisuje putovanje one koji žive s dijabetesom, izvorni mrak, strah i bol, koja se odražava u očima, ali također i eksplozija boja koja izlazi iz svijesti, kada čovjek otkrije da se može živjeti u potpunosti. Srce na prsima simbolizuje ljubav, koja se održava čak i lice ograničenja, u isto vrijeme kao i organski oblici, izlaze iz glave, predstavljaju nadu, disciplinu i procvat novog života.

Umjetničko djelo podsjeća nas da je dijabetes - ovo nije kraj, već poziv ponovno izmisliti sebe, jesti осознанностью i stradanja u boji, ravnoteži i životnu snagu.

Dan loše frizure, dama

Linda Chan, lady dana loše frizure

Patim dijabetesom 33 godine, gubim vid. Ja sam u mirovini zbog depresije i loše raspoloženje 55 godina. Ja sam pohađao satove crtanja i sada radim označavanje i vidim slike unutar njih. Loš dan s kosom - to je kada stvari idu bez obzira, kad osjećate da je kosa ili, u ovom slučaju, dijabetes - to je jedina stvar koja određuje tebe, zbog stalne potrebe da se nosi sa ovim stanjem i stalnih napora, svijesti i tuge, koji se mogu захлестнуть, kako bih jako si ni pokušao.

Dijabetes je doveo do gubitka vida, problema sa srcem, bolesti bubrega i neuropatije, budući da je sve to vrijeme sam trebao inzulin....Sada imam stalni monitor, i to mijenja moj život.

Diše mi u glavu

Gemma Оливьери, Italija

Živjeti s dijabetesom tipa 1 — znači stalno nositi težinu - nečija prisutnost uvijek stoji iza mene, diše mi u glavu. To je zabrinutost zbog svakog obroka, svaki broj, svakog večeri. U stvari, to nikada ne prolazi.

Ja živim s tim od 2019 godine i većinu vremena još uvijek mrzim to. To se čini nametljiv, teška — da-ono što krade moju slobodu i ispunjava svaki trenutak nelagodu. Ponekad to me izluđuje, to je trajno dah me podsjeća da nikada nisam sam potpuno slobodan.

Ali znam da ne mogu vratiti. Jedini put naprijed - i dalje ići, ostavljajući to je odmah iza sebe. Ne kao neprijatelj, a kako je tvrdoglav suputnik — sa kojim se ja polako učim živjeti, u jednom dahu, korak po korak.

Međutim, ja sam Raste (Uz pomoć inzulina).

Linda Brown-Bristow, Barbados

Dijabetes me naučio živjeti uz tihi šum anksioznost, brojke, iglama, pitanjima "što ako", uspone i padove. Na ovom автопортрете ja ću proširiti svoju ruku i podržavam drugu, držeći štap iz šećerne trske, koji je raspušten u cvijet. Cvatnja je rast, mekoću i nada; osoblje odlučan. Kod moje bedro leži инсулиновая ručka - stalni podsjetnik o mom teškom položaju, ali također i pratilac, koji potiskuje strah, da bih i ja mogla nastaviti kretati prema naprijed s pozitivnim.

Roditelj dijabetesa

Isabelle Isa Kristin Steineck, Sweden

Zamislite da morate dati svom djetetu lijekove svaki božji dan, znajući da ih previše može biti opasno, a premalo - ugroziti život. To je svakodnevna realnost za roditelje djece koja žive s dijabetesom tipa 1.

Upravljanje inzulina - težak i ustrajan zadatak. Za svaku dozu valja pažljivo obračun, stalni nadzor i duboko briga. I, noseći ovu medicinsku odgovornost, te roditelji koji samo pokušavaju biti običan majke i папами.

Kao liječnik, susrećem s mnogim od tih roditelja u svojim djelima. To je razlog zašto sam želio stvoriti ovaj crtež — u čast onoga što oni čine. Ja sam također živim s dijabetesom tipa 1, a kad sam bio klinac, to su moji vlastiti roditelji взвалили na mene, to je ogroman teret.

Hobotnica

Айсе Симге Salman, Italija

Na ovoj slici je prikazan hobotnica s dijabetesom tipa 1, službenik živ metafora vise života s bolešću. Svaka od osam ruku octopodiabetes drži dijabetes uređaj, simboliziraju stalna ravnoteža i mentalni teret, koji su neophodni u liječenju dijabetesa tipa 1. Octopodiabetes nosi plavu kapu i lebdi na tom kosmičkom kontekstu. Plavi šešir ne samo da simbolizira svijest o T1DM, ali i upućuje na "Plavi šešir" iz metodologije nastave šest шляпам razmišljanja, znak organizacije, refleksije i kontrole nad procesom razmišljanja.

Vjerujem da je dijabetes tip 1 je puno toga naučio me od djetinjstva. Danas, kao nastavnik, ja osjećam, da mora naučiti svoje studente i druge ljude, što je dijabetes tip 1, a da im se ne podigne svijest, pogotovo kad su pitali o mojim dijabetes uređajima. Pomoću ovog lika želim vam pokazati što ljudi s dijabetesom tipa 1 mogu nositi s anksioznošću i poteškoćama u ostvarivanju održivosti, prilagodljivost i svjesnost.

"Jednog jutra, kada sam se probudio iz svojih nemirnih snova, otkrio sam da se pretvorio u prostoru u univerzalni hobotnice". (Перефразированная poslane na "Metamorfoza" Franje Кафки *)